“Tijekom stoljeća medicina je nastojala liječiti, dok je danas glavni cilj prevenirati. No, da bi se moglo prevenirati, nužno je predvidjeti.” Tako je Jean Dausset, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu, još 1980. godine sažeo koncept “medicine koja predviđa”, koja se, razvijajući se iz godine u godinu, danas preimenovala u “personaliziranu medicinu”.
Njezin je glavni cilj upoznati zdravog pojedinca s njegovim slabim točkama i pomoći mu da se zaštiti, kako bi ostao zdrav i živio što dulje. Ideja personalizirane medicine krenula je od činjenice da postoji interakcija između nas i naše okoline. Ljudski organizam treba razmotriti kao otvoreni sustav koji je, preko svojih gena, u stalnoj komunikaciji sa svime što ga okružuje. A razvoj genetike omogućio nam je spoznaju da se naša biotransformacija, detoksifikacijski kapaciteti, kao i sposobnost adaptacije na okolinu i osjetljivost na pojedine bolesti veoma razlikuju od osobe do osobe. Prevencija o kojoj govorimo, objašnjava dr. Baranova, počinje izradom genetskog profila, s obzirom na to da DNA testiranja metaboličkih i drugih gena pokazuju kako nečije navike, odnosno stil života, način prehrane, kao i lijekovi koje osoba uzima, odgovaraju njezinim genetskim kapacitetima.
– Strukturu gena ne možemo izmijeniti, ali je moguće, ako se pokaže potrebnim, promijeniti izražavanje gena preko okoline, što onda ima ulogu i u funkcioniranju gena. Dakle, možemo učiniti da geni rade za nas, a ne protiv nas, i ostati dobrog zdravlja mnogo dulje nego da nismo intervenirali. Dosadašnje znanstvene studije pokazuju, naime, da se na taj način život u dobrom zdravlju produljuje za najmanje 14 godina jer se osoba personaliziranom prevencijom može, primjerice, zaštititi od raka, kardiovaskularnih bolesti, astme, bronhitisa, osteoporoze, debljine.
Genetski profil radi se jednom u životu jer se on, kao i krvna grupa, nikad ne mijenja, a informacije koje se na taj način dobiju, ističe dr. Baranova, treba znati iskoristiti. Ideja, nije u tome da se osobu upozori kako će dobiti neku bolest, nego da je se informira o njezinu genetskom kapacitetu i najboljem mogućem načinu da ga iskoristi.
– Genetskom je mapom moguće relativizirati rizik za obolijevanje. To nije dijagnostička metoda, nego test kojim se gleda u multigene i glavne principe u interakciji između gena i okoline. Genetska je mapa zapravo vodič na temelju kojega možemo gene koji djeluju preventivno “pojačati”, a djelovanje onih loših potisnuti. Zapravo, kada dobijete te rezultate, dobili ste informaciju što imate u garaži, ferrari ili renault pet, pa tome trebate prilagoditi brzinu i način vožnje.
Neki su geni lijeni, naš je zadatak da probudimo one preventivne. Većini je poznato da koristimo oko deset posto mozga, ali manje je poznato da koristimo samo jedan do dva posto svojih genetskih potencijala. Jednako tako, ljudi možda ne znaju da duhanski dim uzrokuje oko 19 posto zloćudnih bolesti, dok je loša prehrana krivac za nastajanje raka u oko 35 posto slučajeva. To su sve činjenice kojima se mi koristimo, a koje je prihvatio i Europski parlament, odobrivši za 2008. godinu 135 milijuna eura za četverogodišnji projekt koji uključuje genetska testiranja radi dobivanja personalizirane informacije o načinu prevencije promjenom prehrambenih navika. Vrijeme potrebno za promjenu regulacije gena iznosi dva mjeseca.
Danas se nutricionizam bavi načinom korištenja zdravstveno ispravne i nutritivno punovrijedne hrane te utjecajem tvari iz hrane na ljudske gene.
Razotkrivanje ljudskog genoma dalo je temelje nutrigenomiji, koja je u novu vizualu stavila i dodatno razjasnila utjecaj prehrane na zdravlje. Naime, genetička se istraživanja mogu upotrijebiti u nutricionizmu na mnoge načine, bilo da se poveća nutritivna vrijednost hrane, da se smanji rizik pojedinaca za određenu bolest ili da se izradi osobni plan prehrane koji će na minimizirati i pojavu određenih bolesti.
Nutrigenomija objašnjava zašto ista hrana i isti način prehrane imaju različiti učinak kod ljudi – npr., kako neke osobe mogu konzumirati visoko-masnu prehranu, a ne pokazivati znakove ateroskleroze ili zašto neke osobe teško mršave, a druge konzumiraju visoko-kaloričnu prehranu, a kilogrami se kod njih jednostavno ne lijepe?
Trenutno se smatra da sastojci hrane mogu doći u interakciju sa određenim genima te ih mogu “uključiti” ili “isključiti”. Zanimljivo je znati da danas još uvijek nije poznat točan mehanizam kojime nutrijenti iz hrane (mlijeka, voća i povrća) proizvode povoljne učinke na zdravlje čovjeka. Nutrigenomska istraživanja detaljnije mogu razotkriti koji su to mehanizmi i otkriva koji sastojci hrane povoljno utječu na zdravlje. Nutrigenomija pomože u pravovremenom razotkrivanju biomarkera koji karakteriziraju određenu bolest, tako da se bolesti mogu korigirati prehranom u vrlo ranom stadiju ili da do njih uopće ne dođe.
Dakle, nutrigenomija se bavi molekularnim djelovanjem nutrijenata na gene svakog pojedinog čovjeka – tj. budućnost nutricionizma može se shvatiti kao “genetička era” prehrane. Nutrigenomija je logični nastavak biotehnologije, molekularne medicine i farmakogenomije, kao i svojevrsna revolucija u prehrani čovjeka.
Koja su to ključna saznanja dovela nutricionizam na genetsku razinu? Već su godinama poznate individualne genetske razlike i različiti odgovori čovjekovog organizma na sastojke hrane. Npr., kod nekih se sub-populacija pojavljuje intolerancija laktoze, dok druge sub-populacije imaju deficijenciju enzima alkohol dehidrogenaze.
Posebno su zanimljive sub-populacije sa razlikama u profilima krvnih lipida, kod kojih se zamjećuje različiti utjecaj visoko-masne prehrane na zdravlje. Dakle, radi vrlo male razlike u genima pojavljuju se pojedinci, grupe i sub-populacije koje jednako reagiraju na određene sastojke hrane. Za takve će populacije moguće je odrediti novi način prehrane ili novu dijetu koja će minimizirati njihov zdravstveni problem.
Svatko može obaviti genetičko testiranje te na taj način identificirati gene koji dovode do specifične bolesti. S tim saznanjem, uz pomoć liječnika- nutricioniste, može se odrediti listu poželjne i nepoželjne hrane, kao i suplemente koji će preventivno djelovati na nastanak, ili pomoći u izlječenju bolesti. Ove se prehrambene promjene mogu provoditi i kod mladih ljudi i djece te im na taj način omogućiti zdraviji i kvalitetniji život bez nastanka bolesti.
Interakcija sastojka hrane i gena te pojava bolesti u biti su vrlo složeni procesi, a kao što bolest ne mora izazvati samo jedan sastojak hrane i jedan gen, moguće da u nastanku jedne bolesti igra ulogu i više sastojaka hrane i više gena. S ovakim sveobuhvatnim pristupom kojeg nudimo u našem Centru dr. ZEC ove se interakcije mogu predvidjeti i dokazati te pravovremeno na njih djelovati.
